nužda dozvoljava ono sto je u osnovi zabranjeno

Šta je prinuda? Kako je ispravno definirati i poimati? Kad i pod kojim uvjetima ona dozvoljava ono što je u osnovi zabranjeno? Odgovore na ova pitanja cemo pokušati dati u našem novom feljtonu, moleci pri tome Uzvišenog Allaha da nam dâ ispravno razumijevanje o Njegovoj vjeri i uputi nas na njeno ispravno tumacenje i prakticiranje

Piše: Semir Imamovic, dipl. islamski pravnik

Šerijatsko pravilo da "prinuda (nužda) dozv-oljava ono što je inace zabranjeno", slobodno mož-emo reci, jedno je od najznacajnijih pravila koje je, u okolnostima kakve su naše, potrebno pojasniti. Same okolnosti ne bi bile dovoljne da nema konkretnih ili prakticnih razloga za to, kao što su:

-pogrešno definiranje i prov-odenje ovog pravila,

-mirenje sa trenutnom situacijom i proklamiranje olakšica na nacin koji je stran islamskom pravu i njegovim osnovama,

-pravdanje grijeha i nepokornosti Allahu nuždom i olakšicom.

Olakšavanje i prihvatanje olakšica, iako vanredan i pod odredenim okolnostima opravdan islamski princip, nažalost, uzet je kao osnova od koje se polazi i u ime njega se za leda bacaju mnogi Allahovi imperativi i krše mnoge Njegove zabrane. Lahkomislen odnos prema razlicitim vidovima zabranjenog poslovanja, zara-divanja i sticanja imetka, odlasci i putovanja na mjesta ispunjena griješenjem prema Allahu i svime onim što može zavesti i udaljiti sa Pravog puta, mješanje muškaraca i žena bez opravdanog i valjanog šerijatskog razloga, predanost i prihvatanje zak-ona koje ljudi kroje prema svojim strastima, samo su neke posljedice nepravilnog i neprihvatljivog razumijevanja ovog i njemu slicnih principa.

Definicija prinude i njena utemeljenost u Kur'anu i sunnetu

Prinuda (nužda) kao šerijatski termin je, kažu islamski pravnici, stanje izuzetne ili vanredne tegobe, pa i opasnosti, koja covjeka tjera da ostavi ili privremeno odgodi naredbu (vadžib) ili uradi zabranjenu stvar (haram), kako bi na taj nacin zaštitio neku od univerzalno-cuvanih vrijednosti (vjeru, život, razum, imetak i cast). U suprotnom, tj. izvršavanjem naredenog i ostavljanjem zabranjenog, te bi vrijednosti mogle biti narušene i ugrožene. Mnogo je kur'anskih i hadiskih dokaza koji idu u prilog tvrdnje da se zabrana i naredba, u ovoj sitaciji ili stanju, privremeno stavlja van snage, a posebno izdvajamo:

- Allahove rijeci: "A zašto da ne jedete ono pri cijem je klanju spomenuto Allahovo ime, kad vam je On pojasnio šta vam je zabranio, osim kad ste prinudeni na to" (El-En'am, 119.).

- Allahove rijeci: "On vam jedino zabranjuje strv, krv i svinjsko meso, i ono što je u necije drugo, a ne Allahovo ime zaklano. A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, nego samo toliko da glad utoli, pa, Gospodar tvoj ce, zaista, oprostiti i samilostan biti" (En-Nahl, 115.).

- Allahove rijeci: "Onoga ko zanijece Allaha, nakon što je u Njega vjerovao - osim ako na to bude primoran, a srce mu ostane cvrsto u vjeri - ceka Allahova kazna" (En-Nahl, 106.).

- Kad je jedan covjek obavijestio Poslanika da on i njegova porodica nemaju za jelo osim krepalu devu, on je rekao: "Pomozite se njome ostatak zime ili ostatak godine"...

Definicija koju smo naveli jasno porucuje da je prinuda (nužda) vanredno, iznimno i nepredvideno stanje, koje je odredeno i ograniceno posebnim propisima, tako da ne narušava opceutvrdena i ustaljena šerijatska pravila, naredbe i zabrane i ne daje prostora sumnjama onih koji bi to okarakterizirali kao kontradiktornost šerijata. Islamski ucenjaci su postavili niz uvjeta koji se moraju ispuniti u datoj situaciji, kako bi se ona mogla okarakterizirati ili nazvati nuždom da bi stupilo na snagu pravilo "Nužda dozvoljava ono što je inace zabranjeno". Radi se o sljedecim uvjetima i odrednicama:

Pod kojim uvjetima prinuda dozvoljava ono što je u osnovi zabranjeno

1. Postojanje jasnog šerijatskog dokaza prema kome se u osnovi postupa, a koji zabranjuje odredeni postupak. Jedenje svinjskog mesa je, naprimjer, zabranjeno na osnovu jasnog šerijatskog dokaza, i to je osnova. Medutim, u nuždi, kad je ugrožen covjekov život, dozvoljeno je postupiti suprotno ovom dokazu i uzeti onoliko svinjetine koliko ce utoliti glad i održati covjeka u životu. Iz ove odrednice uvidamo da je prinuda cvrsto povezana sa covjekovim ubjedenjem da je doticni postupak strogo zabranjen i da ga ne cini osim radi toga što je prinuden. To znaci da ako covjek nije ubijeden u njegovu zabranu, nego smatra dozvoljenim kao i svaku drugu dozvoljenu stvar, za njega se ne može reci da je prinuden ukoliko bude uradio tu stvar. Naprimjer, islamski ucenjaci (hanbelijski, malikijski i šafijski mezheb) koji zabranjuju prodaju pasa, na osnovu jasnih i nedvosmislenih hadisa - poput hadisa da je Poslanik zabranio vrijednost koja se uzme za psa - izdvajaju stanje prinude i dozvoljavaju covjeku, koji želi nabaviti psa za cuvanje imetka, usjeva i stoke, da kupi psa ukoliko nema drugog nacina za to. Prema mišljenju ucenjaka hanefijskog mezheba, kupovina psa se u ovom slucaju ne smatra prinudom (nuždom) jer je oni u osnovi dozvoljavaju (što je, u ovom slucaju, slabije mišljenje, jer je suprotno vjerodostojnim hadisima koji bilježe Buharija i Muslim).

2. Narušavanje jedne od pet univerzalnih vrijednosti (vjere, života, razuma, casti i imetka) radom i postupanjem po spomenutom dokazu (dokazu koji zabranjuje). Ukoliko postupanje po zabrani nece narušiti jednu od univerzalnih vrijednosti, kao što je u slucaju normalnog i uobicajenog sta-nja, onda se ne može govoriti o prinudi (nuždi). Dokaz za ovu odrednicu su Poslanikove rijeci: "Nema štete niti nanošenja štete" (Ahmed i Ibn-Madže)

3. Ubjedenje ili, u najmanju ruku, prevladavajuce mišlje-nje da ce se dogoditi šteta i biti narušena jedna od univerzalnih vrijednosti. Ako se radi o pukoj pretpostavci ili neosnovanom mišljenju, kao što je primjer covjeka koji se nalazi u stanju koje mu dozvoljava cekanje i strplje-nje, ali on i pored toga požuri sa uzimanjem necega što je zabranjeno, umišljajuci da bi njegov život mogao doci u opasnost, nije teško zakljuciti da se radi o ugodanju strasti, a ne o prinudi. Dokaz da se u obzir uzima ubjedenje i prevladavajuce mišljenje, a odbacuje umišljenost i pretpostavka su Poslanikove rijeci upucene Ebu-Vakidu el-Lejsiju, nakon što mu je ovaj spomenuo da on i njegovi prijatelji nekad borave u predjelima u kojima bivaju izloženi gladi: "Ako ne budete imali sabuha (mlijeka koje se pije za dorucak) i gabuka (mlijeka koje se pije za veceru) i ne nadete ništa drugo kao zamjenu, dozvo-ljeno vam je da jedete lešinu". Hadis jasno porucuje da nije dozvoljeno prekršiti Allahovu zabranu sve dok covjek ne stekne ubjedenje da bi njegov život mogao biti ugrožen.

4. Nemogucnost prevazilaženja stanja prinude ili tegobe necim što je dozvoljeno. Ukoliko postoji dozvoljen nacin za odbijanje štete, nije dozvoljeno koristiti zabranjeno sredstvo. Ako je hirurg u mogucnosti zamijenuti bolesni dio ljudskog tijela dijelom životinje koja je cista - poput krave, ovce i slicno - nije mu dozvoljeno koristiti dio neciste životinje (svinja, domaci magarac i slicno). Dokaz za ispravnost ove odrednice jest šerijatsko pravilo: "Šteta se izbjegava koliko god to mogucnost dozvoljava".

5. Neprouzrokovanje vece ili jednake štete koja se cini da bi se prevazišlo stanje prinude (nužde). Naprimjer, muslimanu nije dozvoljeno ubiti drugog muslimana pod izgovorom da je prinuden, jer se u tom slucaju šteta otklanja slicnom štetom. Šerijatsko pravilo glasi: "Šteta se ne otklanja jednakom ili vecom štetom".

6. Cuvanje tudih prava i njihovo vracanje vlasnicima u prvobitnom i osnovnom stanju. Prinuda (nužda) ne mijenja suštinu stvari i ne narušava prava koja su u osnovi nepovrediva. Osoba koja je prisiljena, radi preživljavanja i opstanka, uzeti tudi imetak zbog nemogucnosti da do imetka dode dozvoljenim putem, ne biva oslobodena nadoknade, nego je obavezna, cim to bude u stanju, vratiti nepravedno uzeti imetak. Dokaz za to su Allahove rijeci: "I jedni drugima na nepravedan nacin imetak ne prisvajajte" (En-Nisa, 29.).

7. Nenarušavanje nekog od temeljnih principa islama, kao što su: pravednost, ispunjavanje ugovora, cuvanje prava i casti drugih, ljubav i mržnja u ime Allaha, moralnost i slicno. Nema te prinude ili prisile koja dozvoljava blud, bespravno ubistvo, razbojništvo, otim-acinu, pronevjeru muslimanske zajednice, izdaju, trajni mir sa nevjernicima, izjednacavanje islama sa drugim krivim vjerama i slicno. Rekao je imam Zerkeši:

"Ono što se suprostavlja temeljnim principima šerijata, ne smije se ciniti pod izgovorom prinude".

8. Zadržavanje na kolicini koja je dovoljna da bi se prevazišlo stanje prinude (nužde) ili kako to islamski pravnici kažu: "Ed-daruretu tukadderu bi kaderiha - Prinuda dozvoljava cinjenje zabranjene stvari u onoj mjeri koja je dovoljna da bi se ona prevazišla".Znaci, ako je žena prinudena pred muškarcem koji nije u srodstvu sa njom (kao što je, naprimjer, doktor) otkriti dio tijela, nije joj dozvoljeno otkrivati ono za cijim otkrivanjem nema nikakve potrebe. Dokaz za to su Allahove rijeci: "A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli, njemu nije grijeh" (El-Bekare, 173). Iz ajeta se da zakljuciti da onaj ko uzme više od onoga što mu je potrebno cini grijeh i izlazi iz pokornosti Allahu.

Podjela prinude

9. Konsultiranje sa povjerljivim doktorom muslimanom u slucaju da se radi o prinudnoj upotrebi zabranjenih sredstava za lijecenje. Postoji više nacina podjele i klasificiranja prinude (nužde), s obzirom da postoje razlicita mjerila i kriteriji koji se pri tome mogu uzeti u obzir. Izdvajamo:

1. Podjelu prinude s obzirom na vrijednost koja se za nju veže. Kad se uzme u obzir vrijednost koja se veže za prinudu, ona se može podijeliti u pet vrsta:

- Prinuda koja se veže za cuvanje vrijednosti vjere. Primjer za to je ubijanje muslimana u "živom štitu", ukoliko bi se na taj nacin nevjernici sprijecili da prodru u grad ili predio naseljen velikim brojem muslimana i na taj nacin doveli u pitanje postojanje islama i njegovih sljedbenika na tim prostorima.

- Prinuda koja se veže za cuvanje vrijednosti života. Primjer za to je jedenje strvine, krvi, svinjskog mesa i drugih zabranjenih stvari radi ocuvanja života.

- Prinuda koja se veže za cuvanje vrijednosti razuma. Primjer za to je korištenje zabranjenih lijekova ukoliko se zna da ce njima biti sacuvan ljudski razum.

- Prinuda koja se veže za cuvanje vrijednosti casti. Primjer za to je davanje imetka nevjernicima kako bi se sacuvala cast muslimanke, tj. izbjeglo njeno silovanje.

- Prinuda koja se veže za cuvanje vrijednosti imetka. Primjer za to je upropaštava-nje male kolicine imetka kako se sacuvala njegova velika vecina.

2. Podjela prinude s obzirom na to veže li se za kolektiv ili individuu. U ovom slucaju se prinuda (nužda) dijeli na:

- Kolektivnu prinudu, kao što je opca glad ili neka druga opca nevolja,

- Individualnu prinudu, kao što je pojedinacan primjer gladi i neimaštine.

U sljedecem broju:

Šta može prouzrokovati stanje prinude